Baš kao i danas, bila je to vruća i sparna srijeda prije 124 godine, 23. kolovoza 1899.,  kada je parnjačom iz Zagreba u Krapinu stigao Dragutin Gorjanović-Kramberger, ravnatelj Geologijsko-paleontologijskog odjela Narodnog muzeja i profesor paleontologije i geologije na Sveučilištu u Zagrebu. Stigao je na poziv Krapinčana koji su već neko vrijeme na Hušnjakovu pronalazili neobične kosti, s mišlju kako će u Krapini prikupiti ostatke „diluvijalnih sisara“ odnosno pleistocenskih životinja. No, stigavši na Hušnjakovo, već iz određene udaljenosti od otvorene špilje, Gorjanović je u pješčanoj stijeni zamijetio pruge pepela, isprženog pijeska i drvenog ugljena. Naravno, bili su to tragovi ognjišta, a da je u toj maloj špilji boravilo biće koje je znalo paliti vatru, Gorjanoviću je potvrdio i ljudski zub kutnjak kojega je također otkrio toga dana. Kakav pronalazak! Gorjanović je odmah shvatio da stoji ispred prastarog čovječjeg naselja!  

Istraživanja i iskopavanja koja su ubrzo započela, trajala su do 1905. godine, a tijekom toga vremena pronađene su brojne fosilne kosti neandertalaca te životinja poput špiljskih medvjeda, toplodobnih nosoroga, bizona i golemih jelena. Uz oko 900 kostiju koje su pripadale neandertalcima različitog spola i dobi, pronađeno je i oko 1200 artefakata, neandertalskih kamenih alatki, a krapinska zbirka je najveća zbirka neandertalskog čovjeka pronađena na jednome mjestu. Uz Dragutina Gorjanović-Krambergera, zbirku fosilnih ostataka s Hušnjakova istraživali su i brojni drugi, svjetski poznati znanstvenici, otkrivši brojne informacije i zanimljivosti o životu kamenodobnih lovaca i skupljača koji su u Krapini obitavali prije oko 125.00 godina. 

Za više informacija posjetite Muzej krapinskih neandertalaca!